La Vue a Travers la Fenetre

LA VUE A TRAVERS LA FENETRE 
video installation, multi-channel video, 20 min, Paris 2014
——
exhibited:
– Gallery Inkubator, Zagreb, Croatia
– Gallery A+A (Slovenian pavilion), Venice, Italy
– Center for Contemporary Arts Podgorica, Montenegro
– Gallery Media Nox, Maribor, Slovenia
– City Gallery Ljubljana, Slovenia

Video installation “La vue à travers la fenêtre” (English: A view through the window) creates the imaginary space, a line of windows, through which the visitors of the gallery can look through and observe strangers, strange places and random everyday details. Every artificial window is constructed with stage tape on the wall and inside there is a projection of video separated in two layers: each is showing different details of everyday life. In the gallery there is one source of sound and we can hear café ambient and the talk between a woman and a man. The conversation is 9:50 min long and we can listen to the famous conversation between the Nana and the philosopher from the Jean-Luc Godard’s film “Vivre Sa Vie” (English: My life to live), where they discuss about the necessity and inadequacy of words. While we listen to the dialogue we can observe windows and see how different scenes are happening in every window. In front of each window there is a table with two wine glasses, half full. And on one table there are two coffees. Video material was shot in Paris. The dialogue is French, but there are subtitles projected on the wall, below one of the windows (in English). In videos we can see the Parisian life, people with different social backgrounds, random strangers, small apartments, views of city from above, city at night and city at day. In the gallery viewers suddenly become watchers and almost stalkers, who are looking through windows and observe what is happening on the other side. Artist tries to recreate the real feeling of windows and the everyday environment on the other side, but the irony is that visitors watch the wall and the digital reflection of the moving image which is only the document of time.

Curator text (Croatian):
Valérie Wolf Gang: La vue à travers la fenêtre
Galerija Inkubator: 20. 05. – 30. 05. 2014.

Valérie Wolf Gang završila je preddiplomski studij digitalnih umjetnosti i praksi 2013. godine, a trenutno je na diplomskome studiju medijskih umjetnosti i praksi na Visokoj školi za umjetnost u Novoj Gorici. Od 2009. godine redovito izlaže samostalno, ali i u grupnim izložbenim projektima, a ovom se samostalnom izložbom po prvi put predstavlja zagrebačkoj publici.

Valérie Wolf Gang izložbom u Galeriji Inkubator prezentira rad naziva La vue à travers la fenêtre (Pogled kroz prozor) nastao kolažiranjem video sekvenci pariških ulica i njihovih prolaznika. Određenim tipom manipulacije video materijalom, njegovim kontrapunktalnim postavom i neobičnim odnosom s izložbenim prostorom, rad prerasta u domenu video instalacije, dok auditivna kulisa združena s dinamičnim izmjenjivanjem kadrova generira stanovitu doživljajnu kakofoniju.

Umjetnica ovim radom prije svega markira određeni prostor, a koji nema svoju fizičku instancu i dimenziju nego se ostvaruje unutar imaginarnih koordinata promatračeve impresije. Autorskom gestom postavljanja granice – granice kadra video sekvence, Valérie Wolf Gang svjesno stvara taj imaginarni prostor te njima manipulira, predstavljajući vlastiti doživljaj kao zajednički i univerzalan. Svaki je od videa jedna ulazna točka u jedan prostor zabilježen u jednome određenom trenutku, gdje promatrač, ovisno o redoslijedu i odabiru sekvence koju će gledati, ostvaruje vlastito iskustvo promatranja i voajerističke konzumacije. Istovremeno, jedini element koji objedinjuje predstavljene kategorije jest zvuk, a koji opet, kroz vlastitu sadržajnu problematiku – destabilizira ideju smislenosti i svrhovitosti.

Audio pozadinu čini dijalog preuzet iz filma Vivre sa vie (Živjeti svoj život) Jean-Luca Godarda, koji je umjetnici poslužio kao konstitutivni element formalne izgradnje njezina djela, ali i kao konceptualno bliska autorska estetika. Zanimljivim se čini spoj Godardove intencije bilježenja konzumerističke kulture Pariza ’60-ih koju Vivre sa vie neprestano podvlači, a koja se, iako vremenski transgresivno, nekako uspijeva pomiriti sa suvremenim kadrovima Valérie Wolf Gang. Nadalje, stanovito približavanje autorskim gestama Jean-Luca Godarda u ovome je radu uočljivo u aproprijaciji atipičnoga odnosa zvuka i slike, ali i poigravanju s idejama epskoga teatra i nastojanjem da promatrač uvijek bude svjestan činjenice da je – promatrač.

Godardov film čini niz od 12 slika koje prate život glavne junakinje Nane. U pretposljednjoj, jedanaestoj slici, Nana razgovara s filozofom u kafiću, polemizirajući o smislu i načinima na koje se smisao stvara ili, s druge strane, rastvara. Najvažnija tematska okosnica razgovora jest jezik i njegova uloga u ljudskome životu, tj. ideji života i mogućnosti življenja bez mogućnosti komuniciranja.

Upravo je manipulacija odnosa Godardova dijaloga i video sekvenci Valérie Wolf Gang onaj najvitalniji i sadržajno najintrigantniji lokus predstavljenoga rada. Supostavljanjem i istovremenim suprotstavljanjem ideje o nužnosti artikulacije značenja i video slika koje su lišene svoje auditivne dimenzije kao značenjski najvažnije – naš prostor, odnosno prozor promatranja, iako sasvim naš, proizvodi nama nerazumljiva semantička polja. Nepostojanje riječi i nemogućnost izražavanja i odašiljanja poruke priječi razumijevanje i življenje reći će Filozof, ali i Valérie Wolf Gang, pritom ogoljujući istinitost i objektnu prirodu “našeg“ “prozora“.

Iako što se više govori, riječi sve manje znače, naše poimanje likova koje promatramo, nasumce i bez vlastite svijesti o onome što gledamo – postaje pogreška i laž, kao što i jednako lažna postaje naša pozicija promatrača koji upija trenutnost – tobože spontanu i stvarnu.

Razgovor s Filozofom jedina je barijera koja nas upozorava na nemogućnost realnoga doživljaja predstavljenih slika i na činjenicu da je naš pogled kroz prozor tek reagiranje na pokretno šarenilo reproducirano na galerijski zid; naš svjestan pristanak na pogrešku i laž te ogoljavanje iluzije da postoje bezuvjetna istinitost ili nedvosmislena riječ.

Za Galeriju Inkubator: Martina Bratić, kustosica izložbe

Video snapshots: